Građani Tuzle najavili su proteste zbog naplate parkinga, tvrdeći da ne žele platiti parking ispred svojih zgrada. Pojedini mediji prenose da građani tvrde da je odluka donesena bez njihove saglasnosti i na direktnu štetu onih koji decenijama koriste parkinge ispred zgrada u kojima žive. Ističe se da se sa ovim problemom suočavaju još od 1996. godine.

Međutim, iako je razumljivo nezadovoljstvo građana, ovo pitanje je zapravo pravno prilično jednostavno. Ključno je utvrditi kome pripada zemljište na kojem su iscrtana parking mjesta.

Ukoliko je investitor prilikom gradnje zgrade stekao vlasništvo i nad okolnim zemljištem, te ako to zemljište pripada etažnim vlasnicima, tada postoji pravni osnov da građani traže zaštitu svojih prava. S druge strane, ako zemljište pripada državi, odnosno Gradu, tada vlasnik ima pravo da reguliše način korištenja tog prostora, uključujući i naplatu, pod uslovima koje sam odredi.

Takav model nije izuzetak i funkcioniše u brojnim evropskim gradovima. Primjera radi, u Beču se u pojedinim ulicama parking u određenim vremenskim periodima, uz naknadu, može koristiti isključivo od strane stanara te zgrade ili ulice. Na taj način se, iako se radi o javnom prostoru, ipak uvažavaju i štite interesi onih koji tu žive, barem onda kada je to najpotrebnije.

Podržavajući svaki vid borbe građana za zaštitu vlastitih prava, jer to i jeste suština demokratskog društva, važno je naglasiti da svaki zahtjev, posebno kada dolazi od većeg broja građana, mora biti utemeljen na zakonu i provjerljivim činjenicama.

Dugogodišnje korištenje određenog prostora bez naknade ne stvara samo po sebi pravo vlasništva, ali svakako može stvoriti legitimno očekivanje građana da se postojeći režim neće mijenjati bez jasnog pravnog osnova i transparentne procedure. Prije protesta, kazni ili ultimatuma, ovo pitanje zaslužuje ono što mu do sada očigledno nedostaje, a to je jasno pravno objašnjenje zasnovano na dokumentima.

U tom smislu, nadležne gradske službe bi morale izaći u javnost sa jasnom dokumentacijom i pravnim osnovom za ovakvo postupanje. To nije pitanje dobre volje, već minimum transparentnosti koji se očekuje od organa koji djeluju u interesu građana i kojima su ti isti građani dali mandat.

Još bolje bi bilo da se, ukoliko pravni osnov za naplatu zaista postoji, uvaže i potrebe stanara, te da se, slijedeći evropske prakse poput ranije spomenutih modela rezidentskog parkiranja, pronađu kompromisna rješenja koja neće dodatno produbljivati postojeće nezadovoljstvo.

Međutim, prije svega ostaje da se razriješi osnovna dilema:
da li je riječ o zemljištu koje pripada građanima, pa je njihova saglasnost neophodna, ili o promjeni višedecenijske odluke Grada da vlastito zemljište daje na besplatno korištenje?

Bez jasnog odgovora na to pitanje, svaka rasprava o pravu ili nepravdi ostaje na nivou utiska, a ne prava.

dr.sc. Mirna Alibegović, advokat

The post Parking ispred zgrade: pravo, navika ili javni prostor? appeared first on Advokat Mirna Alibegović.